dnevnik plavuse iz zadnje klupe

Evo došlo je vrijeme da malo obrišem prašinu s ovoga bloga, Nemam nikakav konkretan razlog zaš' bi pisala ovaj post. Valjda zato jer konačno imam slobodnog vremena pa mogu se malo posvetiti blogu...

Kaj bi mogla pisati, hmm.... Sad sam najviše u onoj priči oko mature i faksa, pa bi mogla malo o tome... Za većinu vas još je rano da se brinete oko mature, no i vas sve to čeka (ok, ovo je zvučalo malo zlobno, no znate da se ja šalim). Pa evo iz prve ruke da saznate kak' je to bilo na maturi...

>Prva stvar, ta matura je obična glupost i ne može se gledat kao objektivni pokazatelj znanja....

argument br.1
- Ispit iz politike i gospodarstva je bilo najobičniji ispit opće političke kulture. Svatko tko sluša dnevnik zna koliko najviše mandata može imati Predsjednik ili na koliko se godina bira Pučki pravobranitelj. Također pitanja su bila kao za retardirane ljude npr. tko ne može predlagati zakone? Ponuđeni odgovori: građani, zastupnici i Sabor ili tko odlučuje o promjeni Ustava? Ponuđeni odgovori: Ustavni sud i Vrhovni sudi i Hrvatski sabor. Zatim što je politilogija, kako se naziva oblik vladavine u kojem je nasljedna vlast vladara neogranicena ili koje se stranke smatraju protuustavne. Mislim pitanje je kao ono koja rijeka teče ispod Savskog mosta.
Ne, ne žalim se ja na to, nisam niš' učila i imat ću preko 60%, al kakav je to pokazatelj znanja. Da stvar bude još bolja, povijest koju fakat znam imam isti postotak.

argument br. 2
Kolika je vjerodostojnost test u kojem osoba koja je zadnjih 5 odgovora zaokružila c jer nije imala pojma ni o čemu se radi, dobije više bodova od osobe koja je znala o čemu se radi, al se dvoumila i krivo je odgovorila

argument br. 3
Kazu da nije bilo prepisivanja. LAŽU. Moglo se prepisivat bez ikakvih problema, od toga da se moglo prepisivat od osobe ispred sebe, pa do toga da se moglo imat šalić. Odeš na wc (ako znaš da ti je na šaliću gradivo koje je i na ispitu) i bez problema možeš dok si unutra pročitat ono što ti treba. nisam probala to, ali bilo je u novinama, dakle opće je poznato da se moglo prepisivati.

argument br. 4
Matematika.... Je li normalno da 90% učenika kaže da su katastrofa napisali unatoč tome kaj su se pripremali. Nesto tu ne valja, il' program il' test. Sad ne mogu ništa točno tvrditi, al većina ljudi iz općih i jezičnih gimnazija s kojima sam komentirala su rekli da će imati manje od 50%. Prema tome ispada da jedini đaci koji stvarno znaju matematiku su ljudi iz matematičkih gimnazija... TO JA MISLIM NIJE TOČNO, TJ ODGOVORNO TVRDIM DA NIJE TOČNO!

argument br. 5
Ljudi iz nekih gimnazija su kao temu u zadaćnici imali razgovor Sonje i Raskoljnihovog iz Zločina i kazne. Vidi čuda to je bilo kao tema eseja na maturi. Zatim, kako su neki znali da će od svih silnih značajnih djela i pisaca (tipa Shakespearea, Marulića, Gundulića, Poea, Šenoe, Baudelairea... ) na maturi staviti nekoga beznačajnog i ne TOLIKO poznatog Ibsena. Ovo me je posebno naljutilo jer sam sve knjige pročitala osim Nore, i sve sam ponavljala osim 4. razreda i nisam bila jedina koja je tako napravila... Desilo mi se kao i većini, riješavala sam ispit po sjećanju i onda ispada da hrvatski znam osrednje, što nije točno. Hrvatski, zajedno s matmatikom, likovnim i povješću, stvarno znam i mogla bi znanjem bez problema nadmašiti neke studente

Ne želim dalje ništa navoditi, al' mislim da ste iz ovoga uspjela vidjeti moje razočaranje maturom. Ta matura stvarno nije nikakav pokazatelj znanja, to je običan rulet, ako te pogode pitanja super, ako ne, žao mi je. To nije u redu.... Tvrdilo se da se sad više nema VIP-a (veza i poznanstava) ali ja mislim da nije tako. Sad je to još više došlo do izražaja, ako znaš nekoga u Ministarstvu ili NCVVO-u bez ikakvih problema možeš doć do informacija.

Evo sad me uhvatila inspiracija, nadrapali ste :P

Da, možete pretpostavit moj drugi dio posta.... DOŠLO JE LJETO
Aj idem se sad malo praviti pametna ili glumiti Princess Ozanu (iss jeste vidjeli njene videe, strašno)

Pa evo moji savjeti za super ljeto
(ajme kak ovo zvuči retardirano, nadam se da shvaćate da me danas puca još alkohol od maturalne :P)

1. nemojte završiti na popravnima (more, sunce i udžbenik nisu baš bliski prijatelji)
2. ako ste dovoljno stari, nađite neki ljetni posao. Upoznati ćete super ekipu i zaradit ćete neku paru (para nikad dosta :P)
3. opet ako ste dovoljno stari (dakle imate više od 17 godina) skupite ekipu i odite u nečiju viksu na more, nema kvocanja šta, kada i gdje, a i nauči se cijeniti mamina kuhinja i malo odgovornosti
4. nemojte se bespotrebno svađati i živcirati, samo će vam pokvariti raspoloženje, a niš' se neće postići
5. nemojte pretjeravati s alkoholom i/li završiti na ispumpavanju želuca
6. nemojte izgoriti i OBAVEZNO si nosite svuda sa sobom kreme, sprejeve i sve drugo šta postoji za prevenciju od uboda komaraca i nakon uboda navedenih
7. probajte nes novo, no budite oprezni, nemojte da vam se olupi o glavu... fora je npr. nauciti osnove sviranja gitare ili fotkanja..
8. i možda najvažnije :) ZALJUBITE SE, nema ništa ljepšeg od šetanja plažom s voljenom osobom, ali isto tako ako se dogodi neki brodolom, nema bediranja, puno je ribica u moru, samo treba krenuti u lov


A ne'am više nikakve ideje kaj bi vam mogla savjetovatati, ovo su moje iskreni i dobronamjerni savjeti i pravila kojih ću se ja pokušat pridržavati ovo ljeto...
Uživajte u ljetu, svi smo zasluzili jedan veliki, dugi odmor...

veliki pozdrav od vaše najdraže plavuše
pusa

Allo ljudi moji, pa kako ste mi, jeste svi živo, zdravo? Znam da vam nisam pretjerano (ili uopće) falila pa onda neću pisat one retardirane rečenice kao evo mene ponovo, žao mi je kaj sam ovako dugo izostajala i te brijem... Budimo realni imali ste jedan manje blog za pratiti i nekoliko glupih tekstova manje za čitat...

Hmm, o čem bi mogla pisati?? Da, za manje od mjesec dana ja više nisam srednjoškolka, bar u smislu da više ne moram dolazit svaki dan u tu žutu zgradu (nećemo biti zločesti prilikom opisivanja te zgrade). Kad odem, neću se čuti s puno ljudi. Istina je, svatko će otići na svoju stranu i čut ću se samo s par ljudi s kojima sam si stvarno dobra. Ali što znači zapravo biti dobar s nekim... Jel to da s nekim ideš svaki dan u školu i u školi se družite, a onda kad ju u subotu zoveš da idete skupa van ona te u 90% slučajeva odjebe... Mislim da to ipak nije pravo prijateljstvo... Ali opet s druge strane gledano, ona je bila u tebe kad ti je stvarno bilo teško, slušala te kad ti je bila kriza, ona je bila osoba koja ti je brisala suze kad si plakala zbog idiota ili pms-a... Treba li se uvijek dati druga prilika... U zadnje vrijeme sam se našla u nekoliko takvih situacija... Dala sam svima drugu priliku, samo zato jer su se ispričale... No pitanje je jesam li ispala naivna (ponovno) ili sam napravil pravu stvar... Za jednu od te dvije osobe me stvarno boli briga, napravio je sranje, ispričao se, no ak opet sjebe slobodno nek se goni u pm mene nije briga... No druga osoba je posebna. Ona je bila moja best frendica, jedina osoba kojoj sam rekla za ovaj blog, jedina osoba kojoj sam posvetila post na ovom blogu.
Sve je počelo onoga dana kada je pojavio ON. Ona je počela svo svoje slobodno vrijeme posvećivati njemu. Ok, zaljubljena je šta sad, ali treba se povući neka granica. Ona se potpuno promjenila... Ostala je neocjenjena hrpu predmeta, svaki njen post na fejsu bio je za njega, svaka pjesma, status, sve... I da znate kako ide nastavak, mi smo se udaljile, i ja sam se naljutila. Ona mi se ispričavala kao nema vremena mora učiti za ispravak, ok prihvaćam, sve ok, nekih tjedan dana i sve ispočetka. I nismo se čule nekoliko mjeseci. I opet isprika, ovaj put drastičnija... Ispričala mi je da ju je stari pretukao da nije bila u školi nekih mjesec dana, da ide psihologici i da ju je ova pitala da li uopće želi nastavit školovanje s obzirom na to kako je ozbiljno stanje... Popustila sam, nisam hladnokrvan osoba koju će ta priča ostavit ravnodušnom, ne vjerujem da mi je lagala jer s takvim se nečim ne šali... Pokušala sam joj pomoć rekla sam joj da uvijek moze prišat samnom dala joj svoje bilježnice da ući iz njih da ispravi ocjene. Naravno uzela ih je... No poslije toga, ponovno sve po starom... Stvarno ne znam više sta da radim.. Kad odem iz škole i ovo sta smo se subotom vidale će prestati. Da li je najbolje ostavit sve iza sebe i to prijateljstvo (ne bi se ja s njom posvađala da mi više ne pričamo, bile bi si mi ok, možemo mi otić na kavu, al neće to više biti ono od prije) ili dati još jednu šansu da se stvari poprave.. Toliko smo toga prošle zajedno i da sad sve tako završi, ne želim, no preko nekih se stvari ipak ne može preći

evo moga intervjua s lidrana, ukratko nisam prosla... mislim da je malo preozbiljno i nema ono nesto, ni meni se ne svida nes posebno, no opet, drag mi je jer imam jako lijepe uspomene dok sam ga radila =) btw. ovo je neispravljena verzija dakle ima puno mjesta gdje imaju gramatičke greske i pitanja nisam prebacila u onaj vi oblik (nije mi se dalo)... ma evo vama da prosudite... budite brutalno iskrene...

da, naravno umalo zaboravih, ovo je intervju s jednim mladim glumcem: Stjepanom Perićem. kako da vam najlakse objasnim tko je to... filip iz najboljih godina... il ak vas fakat jako zanima (u što cisto sumnjam) odite i upistite u google stjepan perić i izbacit će vam sve sta vas zanima (osim ima li curu :P ja bar to nisam nasla)

U kakvom Vam je sjećanju ostala Treća gimnazija?
Ostala mi je u jako dobrom sjećanju. U III. sam upoznao neke ljude koji su dan danas uz mene i tu najprije mislim na svoje prijatelje. Tamo sam imao prve ljubavi, a i naučio sam neke stvari. U srednjoj mi je bilo lijepo, ali sad mi je ljepše. Protivnik sam svih onih silnih zaplašivanja da će na faksu biti grozno. Ustvari tada ćete svi biti pametniji, ljepši i raditi ćete ono što stvarno volite i moći ćete puno slobodnije raspolagati slobodnim vremenom. Svaka čast srednjoj, ali faks je zakon =)
Nakon Treće upisali ste studij Prava, no ubrzo ste odustali i upisali Akademiju dramskih umjetnosti. Kako je došlo do takvog preokreta i kako su vaši roditelji reagirali na to?
Na Pravo sam krenuo s mišlju da s tim poslom mogu dobro zaraditi, ali to nije bilo nešto što volim i onda sam krenuo za onim što voli – glumom. Mama me odmah u potpunosti podržala, a tata je na početku bio malo skeptičan, jer su i on i moj djeda pravnici i to zanimanje je bilo kao neka tradicija u obitelji, no ubrzo je shvatio da mi to jako dobro ide i pružio mi je maksimalnu podršku.
U Trećoj ste išli na dramsku grupu, jeste li tada otkrili tu ljubav prema glumi ili je to postojalo još od prije?
Pa od malena ( točnije od sedme godine) kad sam dobio kameru fascinirao me film pa su tako počeli zanimati gluma i režija, a na dramskoj sam definitivno vidio da u tome ima nešto što me jako zanima. Ne mogu reći da se to tamo probudilo,ali tamo sam tu ljubav prema glumi potvrdio.
I kakve su uspomene iz tog razdoblja, neka anegdota s Lidrana?
Zapravo i ima. Radili smo jednu predstavu i dobili novi tekst. Profesorica Ilić je rekla: „Vi radite, a ja ću doći vidjeti kako vam ide“. Kako se nikome nije svidio tekst, mi smo počeli sami nešto raditi i napravili smo nekakav potpuno drukčiji, izmišljeni tekst. To zapravo nije ni bio tekst nego recitirana improvizacija. Profesorici se to svidjelo i s time smo išli na Lidrano. Na kraju smo bili jako tužni kad nismo prošli (bili smo prvi ispod liste).
Glumio si i u kazalištu i na TV (serije) pa što ti je draže?
Ni jedno no drugo. Film mi je najdraži jer ima puno veću moć nego kazalište. Na filmu možeš više toga pokazat, iako mislim da je teže glumiti u kazalištu što sam iskusio i na vlastitoj koži. U jednoj predstavi sam bio dva i pol sata ,od početka do kraja, na sceni. Tamo se ne smije dogoditi pogreška jer nema
„ok, idemo još jednom“ što ima na filmu. Tv je tu između jer nije toliko kvalitetan i detaljan kao film.
Rekli ste da je u kazalištu puno teže raditi jer ne smije se dogoditi pogreška, pa da li vama (glumcima) jako smeta ako npr. netko u publici komentira il nešto slično, uglavnom kad nije tišina?
Ja mislim ga je odgovor u tome da ako si ti totalno uživljen u neku ulogu da te ništa ne može omesti. Ipak mislim da su neke stvari poput kašljanja, smijeha ili međusobnih komentara nešto normalno. Nemojte ovo sad krivo shvatiti, ovo nije otvoreni poziv da komentirate tokom predstave (smijeh). Naravno da je tišina poželjna, ali ne znam da li to stvarno dekoncentrira glumce. Ali ima tu još jedna stvar, kada je nešto napeto, iskreno, i puno emocija, onda je takva tišina da ne čuješ škripanj i nikome ne pada na pamet uopće slušat osobu do sebe koja ti želi nešto reći jer ni on isto neće ništa reći nego će samo gledati. I to su ti trenutci u kazalištu koji su magični.
Glumio si u HNK-u, to je jedno od najprestižnijih kazališta u Hrvatskoj, pa kako je došlo do te uloge (Werther, Patnje mladog Werthera)?
Za ulogu Werthera bio sam pozvan na audiciju, no to nije bila prva uloga u HNK-u. Prvu ulogu u HNK-u sam dobio još prije. Bilo je to na četvrtoj godini Akademije. Svaki dan smo imali scenski govor u pola tri. Ja sam, ne znam zašto, taj dan sam došao u pola dva. I tako sam sjedio tamo, mislim si gdje su svi i onda je došao jedan kolega. Mi smo počeli nešto pričati i on mi kaže da se vrača s audicije iz HNK-a. I tako ja malo razmišljam i odem ja u HNK, prvi kat gdje se održavala audicija. Tamo mi je otvorila neka ženu, koja mi je izgledala kao neka gospođa iz ureda, i ja nju pitam:“ oprostite gdje je audiciji“ na što mi je ona odgovorila pa ja sam audicija. To je bila Matea Pleja, Audicija je trajala pet dana i svaki dan je otpadalo još i još glumaca. Na kraju smo ostali još jedan glumac i ja. Zadnji dan došao spreman i rekao sam da ja to mogu, hoću i znam i da mi izvoli dati tu ulogu. Nakon toga ona mi je pružila ruku i na tečnom hrvatskom( inače je bila slovenka) rekla „može druže“. I to je priča kako sam ja dobio prvu ulogu u HNK-u.
Imaš neku ulogu koja ti je bila posebno draga?
Svaka mi je uloga na neki način draga, neki trenutak ili neki dio te uloge. Draga mi je uloga u filmu „Show must go on“ koji će izaći 2010. Draga mi ta uloga jer tamo ima jedan kadar od tri minute u kojem me kao prati kamera. To je snimano u dijelovima tako je dio sniman kao u nekoj Big Brother kući, zatim sam na Visu u tunelu i onda na gradilištu u Zagrebu. Na kraju će se montažom to sve staviti u jedan kadar. Mislim da će to biti za hrvatski film jako iznenađujuće.
A jesi li ikada razmišljao o režiji?
Jesam, i definitivno ću se u budućnosti više time baviti time jer mislim da je redatelj veći autor nego glumac.
A je li bi režirao film po nekoj poznatoj priči ili bi to bilo nešto izmišljeno?
Svejedno mi je jer tražim jednu lijepu kratku priču o ljubavi. Htio bih napraviti nešto stvarno toplo nakon čega bi se ljudi malo zamislili, da im to pošalje neku jako lijepu poruku i da im bar na trenutak to bude u glavi .
A u filmu koji ti je najdraži žanr za glumu (komedije, drame..)?
S obzirom da sam tu u Hrvatskoj gdje nas je prilično malo, radim i jedno i drugo. Možda mi je lakše glumiti komediju, ali po žanru filma više volim glumiti u drami.
A kako izgleda jedan dan u životu glumca?
Pa, svaki dan je drukčiji. Naš posao je jako živ, imaš nekad tjedan dana da ne moraš ništa raditi,onda imaš dvanaestosatni radni dan, zatim imaš jedan dan ideš po uredima vezano za ugovore i uloge i slično. To se meni inicijalno svidjelo; još sam u Kušlanovoj, dok sam sjedio u klupama, razmišljao pa mogao biti glumac, nemaš fiksno radno vrijeme, zarađuješ onoliko koliko si dobar, dobro mi ide i lagano je. Jedino sam se zeznuo, nije baš lagano.
Rekli ste da nemate fiksno radno vrijeme, pa kako uspijete uskladiti sve obveze?
'Ko prvi njegova cura. (smijeh). Pa točno tako. Kad dobijem datum predstave ja si to lijepo zapišem, a idući koji nazove ako kaže taj datum ja mu lijepo objasnim da ne mogu tada i dogovorimo se za neki drugi dan i tako se to sve posloži. To često zna biti jako čudan raspored, ali funkcionira.
Kakvi su planovi za budućnost, u kojim filmovima i serijama ćemo te moći vidjeti uskoro?
Prvo radim jednu predstavu koja je „working progress“ znači ne radi se po tekstu i ona će izaći krajem godine, zatim sad idući tjedan snimam jedan film sa Sarom Hribar kojoj imam glavnu ulogu. Zasada je radni naslov „Jenny te voli“, što je naslov pjesme od Gaby Novak. Nadalje, možda se početkom vratim godine u Najbolje godine i onda ću raditi jednu seriju na ljeto.
Sad kad si spomenuo ljeto, jesi li sudjelovao na nekim ljetnim igrama?
Sudjelovao sam na Riječkim filmskim noćima i Dubrovačkim ljetnim igrama. Na Dubrovačkim ljetnim igrama sam nastupao u predstavi „Dundo Maroje“, s ulogom Mare. U principu baš i ne volim te ljetne manifestacije jer je ljeto za mene vrijeme za odmor nakon naporne radne godine.
A što misliš o glumcima koji nisu završili akademiju?
Stvarno ništa protiv njih, postoje mnogi dobri glumci, a da nisu završili Akademiju. Završena Akademija ništa ne garantira, ako imaš taj neki Bogom dani talent, onda to imaš i bez završene Akademije. Naravno, mladima koji se odluče za glumu savjetujem da završe Akademiju zato što im ona da neka oruđa i alate jer je na kraju krajeva gluma ipak neki posao koji treba naučiti.
Kritika je jedna od stvari koja prati vaš rad, pa kako doživljavate te kritike, uvažavate li kritike ili mislite da je mišljenje nekog kritičara njegovo mišljenje, a ne zapravo mišljenje publike?
Reakcija publike je najtočniji pokazatelj je li predstava dobra ili loša. A što tiče kritičara… U principu kritike ne doživljavam osobno. To ne bi smjelo utjecat na moj rad jer onoga trenutka kada podlegnem pod utjecaj kritičara izgubit ću taj neki svoj smjer. Jednom davno prije dobio sam jednu negativnu kritiku i to me jako pogodilo i onda sam nakon dvije godine glumio u istoj predstavi i od istog sam kritičara dobio najpozitivniju kritiku. Dakle, reakcija kritičara je samo relativna.
Smatrate li se sretnom osobom, mislim mlad ste uspješni radite posao koji volite....?
Pa smatram se sretnom osobom. Baš sam nedavno o tome razmišljao. Na primjer, idući tjedan snimam jednu scenu u kojoj moj lik pjeva na karaokama i producent mi je dopustio da si sam izaberem pjesmu koju ću pjevati. Tako sam ja proveo tri sata tražeći po Youtubu ljubavnu pjesmu koja bi odgovarala mome liku. I baš sam si razmišljao evo ja sam tu već tri sata, slušam ljubavne pjesme i to je dio mog posla. Ništa mi ne fali i baš mi je lijepo =)
I za kraj je li bi poručio što mladima?
Savjetovao bi im da budu hrabri, ako im se sviđa netko u školi da poduzmu nešto vezano za to jer se hrabrost uvijek isplati. Također rekao bi im da uče jer će kasnije sve što nisu naučili morati nadoknaditi. I naravno neka uživaju u ovom razdoblju.

Hallo drage moje!!!
Evo konačno sam se i ja smislila napisati novi post (zato vam i pada snijeg :P). Ovo pišem isključivo zato jer mi je dosadno, zato nemojte očekivat da ćete pročitati nešto pametno..

Naslov posta je naziv knjige Mire Gavrana (kojeg ako niste još pročitali obavezno pročitajte bar jednu knjigu, čovjek je legenda)...No osim što je to naziv knjige to je i naziv predstave s kojom se moja škola nastupala na LiDraNu... Nažalost, zbog jako čudne odluke žirija koji je pustio na državno predstavu, kako su se sami izjasnili: "jako nam se svidjela jer smo i mi sami u vise navrata nastupali u nekoj interpretaciji tog djela" nismo prošli dalje....Ono što mi je bilo zanimljivo, bila je reakcija naših glumaca i glumica... Kad smo izašli iz kazališta dečki su pizdili, fakat se vidjelo da su ljuti i razočarani... Svi su ih proglasili favoritima, žiri nije imao niti jednu negativnu kritiku, nit su napravili nekakve strašne greške kao da su zaboravili tekst il tak neš.... No da se vratim na temu... Kad smo mi s novinarske dosli k curama one su bile sretne... Mislim, drago mi je ak ih to nije pogodilo, al izjava pa još bolje ak ne idemo na državno, nema veze i smijanje, nekako nije mi uobičajna reakcija... Normalno je da si razočaran i tužan ako ti se desi neka nepravda (što po meni se njima desila), a onda kasnije kad se slegnu emocije bude ti svejedno... Nije mi jasno zašto cure imaju tu neku potrebu da glume... Tu dolazimo do najobičnije dvoličnosti... Žene su puno dvoličnija bića nego muškarci. Dečki ako se s nekim posvađaju oni će se s njim potući, no nakon sta se potuku otići će na pivu i sve ce bit super.... Kod žena je situacija da nakon šta se dvije žene posvađaju one se kao pomire, no bar još neko kratko vrijeme one će ogovarat jedna drugu u društvu, a kad se nađu zajedno u društvu biti će: "joj srećo, pusa pusa, prekrasna si mi danas" (iako uvijek ima izuzetaka)... Jednostavno ne razumijem čemu takav stav... Ako ti nešto ne paše, reci lijepo u facu i znat ćeš na čemu su, a ne ovako misliš da je sve ok, a iza leđa ti pričaju koje kakve priče... stvarno žalosno...

Još jedna stvar o kojoj sam htjela pisat je dobrota.... Iskreno ja se ne smatram dobrom osobom, nego više naivnom osobom.... I to mo mi se u zadnje vrijeme često vrzma po glavi. Pa, jel mi netko molim vas može objasnit koja je razlika između dobrote i naivnosti... Meni se u zadnje vrijeme čini uopće je nema... Evo jedan konkretan primjer, možda vama prije se upali ona žaruljica nad glavom nego meni... S nekim si dobar jedno vrijeme, no ta druga osoba se udalji od tebe i počne te ignorirat...I dođe ti uvijek kad joj neš treba.... Naivna osoba će naravno pomoći joj jer je jednostavno naivana i ne vidi da je iskorištavaju... No slično je i s dobrom osobom... Ona će isto pomoći, jer ne može odbiti pomoć toj osobi , šta zbog onih "starih dobrih vremena" a šta zbog toga što stvarno misli joj pa što ako joj je to stvarno zadnja nada i zato šta će se osjećat loše ak ne pomogne... I di je tu razlika molim vas lijepo????????

Joj kad me već puca inspiracija mogla bi napisat i mali komentar za Valentinovo koje je ta 2 dana....
iskreno, ja mislim da je to Valentinovo najveće sranje koje postoji (iako misliam ako nekoga voliš, to mu pokazuješ svaki dan a ne na neko jebeno Valentinovo. Jest slatko je da zaljublejni imaju svoj dan, no to je prevršilo svaku mjeru.... Prvo to je toliko iskomercijalizirano da te zaboli glava... Sva ona silna plišana srčeka, medvjedići, ruže (po cijeni od 40 kn ?!) sve je to pretjerano... Meni je iskreno slađe npr. da dođemo kod dečka doma, svijeće i da uživamo ili one spike s pjesmicama, pogotovo ak ti je dečko odsvira... A ne da potrošim čitavi džeparac za neko sranje, što uopće nećeš koristiti, a i za kraj zamislite kako se osjećaju oni samci kad im paradiraju zaljubljeni parovi pred nosom...

pozdrav od vaše plavuše s mozgom

p.s.e da, samo malo da se pohvalim, moj clanak s jednim glumcem je poslan na komsiiju za državno na lidranu =)

Evo, jedan dosadni klišejski uvod.... Svima vama želim sretan Božić i uspješnu novu 2010. godinu. Budite mi zdrave, lijepe (kao i uvijek), pametne, sretne i ostanite i dalje svoje.

Kao što i sam naslov kaže nova je godina i za većinu to je neki novi početak.... Ja nisam izuzetak od toga... Ova godina za mene je ipak posebna i iako ni sama to ne želim mnogo toga će se promjeniti u mom malenom životu.... Mislim da većina zna, al za one koje ne znaju, ja sam maturantica i ovo mi je zadnja godina gimnazije... Isto toliko koliko sam sretna zbog toga kaj idem iz tog užasnog mjesta (imam jako dvoličan razred pa mi je zato loše) toliko sam i tužna, nekako falit će mi komentiranje modnih promašaja s hodnika, provale profesora i učenika, pisanje ispričnica i sve što ide uz to... Ipak najveći problem mi je kaj ne znam koji faks da upisem... Mene sve zanima.... Ja zelim i na arhitekturu(iako ne znam crtat) i na pmf za profesora matematike i na kroatistiku i ekonomiju i novinarstvo i pravo. Kao šta vidite pokrila sam sva područja osim medicine jer se užasno bojim inekcija... Ah vidjet ćemo, šta bude bude... Ajme koja digresija...Htjela sam pisat o novogodišnjim željama i odlukama i onda sam došla do jadanja o tome kak ne znam di da se upišem...

Pa evo moj popis novogodišnjih želja...
1. biti sretna ( zdrava i okružena ljudiam koji me vole)
2. ne pasti maturu iz matematike (viša razina je katastrofalna)
3. upisati neki faks (po mogućnosti pravo)
4.ponovno otići na govorničku
5. popraviti odnose s nekim ljudima (počevši od prijatelja s kojima nisam vise tak super kao prije do ljudi s kojima sam u zategnutim odnosima)
6. želim biti bolja osoba
7. konačno krenut na neki tečaj fotografije il nekog instrumenta ili jednostavno usavršiti nešto šta već znam
8. položiti vozački (a valjda cu do 12. mjeseca uspjet )
9.srediti stvari iz prošlosti
10. bar 5 stvari s ovog popisa ostvariti (bit cu realna, 4 se se sigurno dogoditi)
11. i da naravno želim si ponovo kupiti one sexy policajke (naočale)

Al evo još jedna stvar koju želim promjenit u novoj, a to moj odnos prema mr. ex... Kužit ću ak ne budete htjele čitat ovaj dio i ak ga ne budete komentirale jer meni je samoj pun k**** svojih priča o njemu... a mogu zamislit tek kako je vama...
Stvar koja me najviše smeta je taj nedefinirani odnos.... Prekinuli smo davno, prošla je godina i pol... Razlog je bio bezvezan, on je pričao neke baje o tome kak on misli da smo mi prerazličiti i da sam ja predobra osoba koju će on povrijedit svojim ponašanjem a zapravo koliko sam cula njemu je smetalo to kaj sam ja starija i kaj mogu ostat dulje od njega van i na kraju je ispadalo ko da sam ja muško u vezi, a ne on... Tu su još bile neke spike da sam se ja nabacivala njegovom frendu no to mislim da nije neš pretjerano utjecalo, mislim nije bas pogodovalo pomirenju al nije se tu ni dalo puno toga promjeniti...Zatim bilo je tu svašta, od njegovog pojavljivanja s novom curom 3 tjedna nakon prekida(upoznali su se nakon našeg prekida) od mog brisanja njega s msn, nabacivanja njegovim best frendovima i naravno poznatog mog nepozdravljanja... To ste već prije znale... Novi dio koji niste znale vjerovatno je ono da je on meni pisao referat zadnji tjedan škole iako je imao za odg hrv cijelo polugodište, zatim da je skužio da imam novu boju kose( nije neš posebno no tad se boja već skoro isprala) zatim naši ponovni uspješni pokušaji komunikacije i sad po najnovijem nešto sta bas i nije dobro, to šta se on čudno ponaša kad mene netko spomene, šta nastaju uvijek neke tenzije (za one koje ne znaju to su sukobi, nelagoda) kad mene netko spomene pred njim i šta on izbjegava govoriti ista o meni... Morate priznat da je prilično zbunjujuće... Ako mi poručite da ga pozovem na kavu samo ću reći, pokušala sam... Al on se neš izvlačio i frendici je reko da se on mene boji jer misli da sam ja ljuta na njega i da ga mrzim (zbog msna to misli)... Da razgovaramo to je jako teško, pogotovo zato jer je gotovo nemoguće da se mi negdje nađemo... Ako njemu nije stalo do mene kao šta on govori pa zašto je onda problem da izađemo svi zajedno van i zašto je problem ako se mene spomene u njegovom društvu... Jednostavno jedno govori, al ne ponaša se u skladu s tim... Iako bi se i na mene moglo to primjenit, ja kao još patim za njim, a ponašam se prema njemu ko zadnja kučka... joooooooooooooooj,e da ulovim zlatnu ribicu prva bi mi bila želja da se ovo riješi...

evo neću više dosađivat, šaljem vam svima velike puse i uzivajte u novoj godini

vaša plavusa s mozgom

Zujeći po dnevnik.hr-u našla sam vijest da Metallica dolazi u svibnju dolazi u Hrvatsku!!!!!!! Neam pojma zas, no nekak imala sam potrebu to objaviti na blogu, nekak baš sam happy zbog toga, pogotovo jer znam da će to jaaaaaaaaako obradovat neke moje drage osobe =) Pa evo u tom duhu par njihovih pjesama (moje najdraže). Uživajte =)

Ova pjesma je za moju neprežaljenu ljubav... ljubavi (hmm ne znam koliko ga imam pravo nazivat ljubavi, ali ne znam kako bi ga drugacije nazvala ovdje). nadam se da si sretan bez mene... vjeruj mi svaki dan (dobro svaki drugi) zahvaljujem Bogu sta nam je poklonio ona 3 prekrasna mjeseca... znaj da cu te uvijek voljeti i da cu uvijek uciniti sve da budes sretan, pa makar to značilo da ću ja biti povrijeđena =( al znaj da mi je tvoja sreca važnija od moje.......

All we had was just one summer
Two lovers strolling in the park
But like they say the world keeps turning
As the leaves would’ve fallen, we should fall apart

Now I’m waiting for the winter
To build my castle out of ice
And deep inside is massive building
There’s a crystal lake of all the tears I've cried.

CHORUS:
Baby for all my life
Don’t you know that it’s true?
I’m living to love you
So baby don’t think twice
If you feel what I feel
Trust your heart and do what I do
Cause I´m living to love you

I’m living to love you …

When you’re gone it’s not forever
Cause you’re remaining in my heart
So tell me why I’m feel this aching
Every time I think of you when we’re apart

CHORUS

I admit that from time to time
I’m feeling insecure and think I’m gonna loose my mind
Don’t let it show…no…no…no…no..nooo
I don’t think I’ll never understand
That our love should never have a happy end
So I’m really gonna try my best
To let you know
To let you know

CHORUS

When the final day comes
I know the angles
They will see my smile
And if they wanna know the reason
I will tell them why
Baby for all my life ooh yeah
I’m living to love

p.s ako nekoga zanima ovo je pjesma od sarah conner Living to love you, a link spota je http://www.youtube.com/watch?v=foGPWRQ62ZA ovako vam ga stavljam jer ne znam kak se to objavljuje na blogu... ako netko zna neka objasni u komentaru... pliz

Preko ljeta pročitala sam jednu prekrasnu knjigu. Zove se Alkemičar, a napisao ju je Paul Coelh. Jako je poznata i ,kak bi ljudi rekli, na dobrom je glasu kao kvalitetna knjiga. Meni je osobno jako svidjela i svima bi je preporučila da je pročitaju. U idućem postu ću ponovo pisati o njoj, a za ovaj put prepisala sam vam neke, po meni, najljepše citate. Nadam se da će vam se svidjeti =)

"život postaje zanimljiv zbog mogućnosti da se ostvari san"

"jednostavne stvari su najneobičnije i samo ih mudri uspijuvidjeti"

"svi ljudi točno znaju kako trebamo živjeti naš život. A nikada točno ne znaju kako bi trebali živjeti svoj vlastiti život."

"u određenome trenutku postojanja izgubimo vlast nad svojim životom i onda njime počinje upravljat sudbina. to je najveća laž."

"svi ljudi u početku svoje mladosti znaju koja je njihova Osobna Legenda. U toj životnoj dobi sve je jasno, sve je moguće, ljudi se ne boje sanjati ni žudjeti za svim onim šta bi voljeli raditi u životu. Međutim, kako vrijeme prolazi, neka tajna sila pokušava dokazati kako je nemoguće ostvariti Osobnu Legendu. To su zapravo sile koje se čine zlima, ali te zapravo podučavaju kako da ostvaris Osobnu Legendu. Pripremaju ti duh i volju"

a kada nešto poželis, onda se sav svijet uroti da tu želju i ostvariš"

"ljudi uvijek imaju mogućnost ostvariti ono o čemu sanjaju"

"ljudi vrlo rano spoznaju smisao svog života. možda baš zato tako brzo odustaju."

"ako odeš obečavajući ono šta nemaš, izgubit ćeš želju da to nađeš"

"ništa ga nije spriječavalo, osim njega samoga"

"tajna sreće nalazi se u gledanju svih divota svijeta, a da ne zaboraviš na dvije kapi ulja u žlici"

"a šta da radim? da postanem ogorčen i ne ukazujem povjerenje ljudima jer me jedan čovjek prevario. da mrzim one koji su pronašli skriveno blago jer ja nisam pronašao svoje. i da uvijek nastojim zadržati to malo što imam jer sam premalen da zagrlim cijeli svijet"

"isti sam kao i drugi ljudi, vidim svijet onakvim kakvim bih htio da bude, a ne onakvim kakav zapravo jest"

"bojim se ostvariti svoj san da poslije nemam razloga za život"

"bojim se da ne doživim veliko razočaranje zato radije samo sanjam"

"sjeti se da uvijek znaš šta hoćeš"

"ne odustaj nikada od svojih snova"

"što smo bliže snu, to više Osobna Legenda postaje istinski smisao života"

"nitko nek se ne boji nepoznatog, jer svatko može osvojiti sve ono sta želi i ono sto mu je potrebno"

"imam samo sadašnjolst i samo me ona zanima, ako uspiješ uvijek živjeti samo u sadašnjosti bit ćeš sretan čovjek."

"kada se ljubi sve ima još veći smisao"

"ako poboljšaš sadašnjost ono šta zatim slijedi također bit će bolje."

"umrijeti sutra jednako je dobro kao i umrijeti bilo kojeg drugog dana"

"hrabrost je njavažniuji dar za onog ko trazi jezik svijeta"

"ljubav nikad ne spriječava čovjeka u traganju za Osobnom Legendom. a ako se to dogodi znači da ljubav nije prava."

"naučit se može samo na jedan način, a to je djelovanjem"

"prirodno je bojat se da zamjeniš sve ono što imaš za san"

"ljudska srca su takva. boje se ostvariti svoje najveće snove jer misle da ih ne zaslužuju ili da u tome neće uspjeti. mi, srca, umiremo od straha samo od pomisli na ljubav koja će zauvijek otići, na trenutke koji bi mogli biti lijepi a nisu se dogodili, na blaga sta su zauvijek skrivena u pjesku. jer kad se to dogodi mi silno patimo"

"strah od patnje je strašniji od same patnje"

"kada su pred nama velika blaga nikada to ne primječujemo"

"to rade alkemičari. pokazuju nam da i sve oko nas postaje bolje kada nastojimo biti boljima no što jesmo"

"sve što se dogodi jedan put, moze se nikada više ne ponoviti. sve šta se dogodi dva puta dogodit će se i treći put"

"bez obzira na ono što činis, svatko na Zemlji uvijek igra glavnu ulogu u Povijesti svijeta, a da obično to ne zna."

Po ko zna koji put ispričavam se zbog nepisanja postova i nekomentiranja vaših postova.... znam da su ovo samo izgovori al fakat sam bila u žurbi =( prvo sve ovo oko državne mature, onda sam kraj šk godine, zatim neuspjesno svakodnevno traženje posla, a sada i more (gdje nisam imala pristup internetu) znam znam loša sam blogerica al ko prizna pola mu se prasta zato

Ovaj post posvećen je mojoj najboljoj prijateljici, mojem anđelu.... Iskreno ne znam kako bi započela. Početak bi valjda bio kako smo se upoznale... Bilo je to na novinarskoj u školi. Odmah smo se našle na istim valnim duljinamam kak bi ljudi rekli. Družile smo se prvo na novinarskoj, a onda smo polako počele se nalazit na kavama i tako... i tada je došlo do jednog susreta koji se puno toga promjenio. Uglavnom ja sam profurala s jednim od njenih best frendova, a ona je furala s njegovim best frendom cijelo ljeto mi smo stalno izlazili skupa i sve je bilo stvarno kao u nekoj bajci... I tako kroz stalne nezaboravne izlaske mi smo prvo postale best frendice, a sada bi se usudila reći da mi je kao seka koju nikada nisam zapravo imala. Ona je bila samnom kada sam se smijala, slušala me je kada sam bila u bedu, tješila me kada sam plakala.... Uz mene je u dobru i u zlu i na tome sam joj jako zahvalna. Molim te oprosti mi za svaki put kada sam bila nabrijana i na tebi se iskalila, nije bilo namjerno. Oprosti mi ako sam te na bilo koji nacin povrijedila, kajem se zbog toga. I najvise oprosti za svaki put kad si se brinula zbog mene (počevši od onoga oko rođendana, pa svaki put kad sam se čudno ponašala pa do zbog onoga zadnju večer na moru). Ne mogu riječima opisati koliko sam Bogu zahvala na tome šta mi te je posalo. Uvijek cu tu biti za tebe.... Anđele moj, želim da znaš koliko te volim i znaj da moj život bez tebe bi bio prazan i nikada zapravo ne bi saznala šta je prava nesebična ljubav i pravo prijateljstvo . Volim te i molim te nikada nemoj to zaboraviti...

On je danas imao koncert, morala sam ići na njega. Sad si sigurno mislite mora se samo umrijeti, al ja sam na ovo išla jer me je profesorica s novinarske poslala, a i nisam išla tad u školu. Dakle nisam imala izbora. Sjedio je tamo s frendom. Samnom je bila njegova best frendica, rekla mi je da je rekao da ga živcira šta ga nikad ne odzdravim kad on mene pozdravi.Otišle smo do njega. Pozdravila sam ga, hehe eto ostvarila mu se želja. Pitao me kako sam, ponašao se kad da ništa nije bilo, da smo obični frendovi. Ja mu iskreno zavidim. Ja bi se isto htjela tako ponašat, al nešto je unutar mene šta mi ne dopusta to. Stajao je na pozornici, on, moj bivši s gitarom... Svirao je jednu od meni najdražih pjesama: Zastave od parnog valjka: moje zastave nikad na pola koplja ljubav se ne predaje? Ne, nije bio onako divan kao na prvom koncertu, bio je običan basist, ni po čemu poseban nije ni zgodan čak. Nisam ga htjela gledat, smijala sam se, zadivljeno sam cijelo vrijeme gledala u drugog gitarista. Sisao je s pozornice, dosla mu je neka cura. Zagrlila ga je, ae ja sam samo stajala tamo i gledala. Nije mu to bila cura. Bar ne sadašnja, možda je buduća. Išli smo prma bircu. Nije se obazirao na mene, dobro normalno je da se ne obazirem al opet... došli smo u birc. Tamo je ponovo bila ona cura. Sjeli smo svi skupa za isti stol. Pogodite ko je sjedio kraj njega. Ponovo ona ista cura. Isla je doma, ponovo ga je zagrlila. Ja samo sjedim i gledam. Pravim se da ne obraćam pažnju, a u sebi kipim od znatiželje da saznam tko je to. Pitala sam frendicu ko je ona. Neka njegova frendica odgovorila je. Nitko ne zna niš više. Išli smo doma. Brzo sam ušla u tramvaj, stvarno ne znam dal me odzdravio. Sjedila sam i gledala kroz prozor. Svi koji ste još prije pročitali post za Valentinovi čitali ste kako se ne pozdravljamo, ali zapravo ispalo je da ja njega ne pozdravljam. Unatoč svom mojem bahatom ponašanju on mene i dalje pozdravlja, pita me kako sam, ponasa se pristojno prema meni...I što mene najviše fascinira, on se ponaša kao da nikad nismo bili skupa. Ne nije mi stalo do njega. Pišem ovaj post jer stvarno ne znam kome se jadati. Sjetila sam se naše veze. Svaki trenutak je bio poseban. Osjetila sam takvu prazninu unutar sebe dok sam se toga prisječala. Oči su mi suzile, al svaki trenutak u meni je budio sreću... Ne mislim da je ovo ravnodušnost jer da sam ravnodušna niš me ne bi diralo. Ovaj novi osjećaj praznine za mene je definitivo jedan od najgorih osjećaja. Ponovo bi se vratila na njega. Šta li je njemu u glavi, šta on misli o nama, šta on osjeća ako se IKADA sjeti nas (vjerovatno nis) al opet... joj toliko je toga sad u glavi, očito previse misli povezanih s osjecajima za jednu plavusu.... pozdrav